ЕВРОПА НАЦИЈА

национализам, мондијализам, глобализам, тоталитаризам, патриотизам, антиглобалистички фронт, Америка, Русија, НАТО, ММФ, Светска Банка, мали народи и светске силе, Белорусија, Иран, Венецуела, Вредносни систем, Поуке историје, Аутентични и нови митови

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Сре Авг 01, 2012 4:14 am

Драгош Калајић - "Издана Европа"

Слика
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод Јакобог » Сре Авг 01, 2012 6:23 am

Зачудили су ме Калајићеви позитивни ставови о Францу Фердинанду и папи Јовану Павлу II.
Корисников грб
Јакобог
 
Поруке: 281
Придружен: Уто Апр 05, 2011 7:45 pm

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Сре Авг 01, 2012 5:53 pm

Шта је конкретно рекао за те личности? Имаш цитат?
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод Јакобог » Сре Авг 01, 2012 6:10 pm

"ЗАШТО СЛОВЕНСКИ ПАПА, И „ЈЕДИНИ ПАПА КОЈИ ЈЕ ПОДРЖАВАО СРБЕ”, НИЈЕ УСПЕО ДА ЗАУСТАВИ ПОГУБНЕ ПРОЦЕСЕ У КАТОЛИЧКОЈ ЦРКВИ?

Једна суза за Војтилу
...
ОДЛАЗАК ПАПЕ ВОЈТИЛЕ

Вест да је папа Карол Војтила напустио овај свет изнудила ми је једну сузу, из окрајка левог ока. Био је то једини папа који је био на страни Срба, и то у најгорем времену, током инвазије снага Атлантског савеза, 1999. године. Тада је јавно тврдио да проблем Косова и Метохије ваља решавати „на основу (међународног) права и историје”. То Србима савршено одговара јер им даје за право да одлучно бране државни суверенитет и интегритет. Пред католички Ускрс у јавном писму замолио је председника САД да обуставе бомбардовање макар током тог празника. Из Беле куће је јављено како онај коме је била упућена та молба није нашао за сходно ни да отвори те прочита писмо, а камоли да покаже хришћанску самилост. Коначно, папа Карол Војтила је изразио своју спремност да дође у нападнути Београд, у знак своје солидарности. Амбасадор Масловарић ми је пренео ту спремност, условљену једино званичним позивом патријарха Српске православне цркве, јер је у питању простор под његовом јурисдикцијом. Добивши зелено светло за акцију, обратио сам се владици Иринеју Буловићу, процењујући га најспремнијим да схвати значај те понуде, под светлом ванредног стања у коме се нашао наш народ. Наравно, нисам очекивао да ће атлантски душмани имати милости и према папи Каролу Војтили. Напротив, с обзиром да ту силу покреће необуздана противхришћанска мржња, могло се само очекивати да ће наставити бомбардовање. Ипак, очекивао сам да та бездушност коначно освести, пробуди и дигне на ноге католички свет. Нажалост, Синод је већином гласова одбио да позове папу Карола Војтилу."

http://www.e-nacija.net/arhiva-2005-200 ... za-vojtilu


"Претпостављам да је у очима наручиоца атентата и изазивача Првог светског рата – као средства уништења хришћанских царевина – сва кривица престолонаследника Фердинанда почивала у његовој оданости хришћанској доктрини и непоколебљивој борби против масонерије. Он је такође претио да ступањем на престо препороди царевину којој је служио."

http://www.czipm.org/kalajic_03.html
Корисников грб
Јакобог
 
Поруке: 281
Придружен: Уто Апр 05, 2011 7:45 pm

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Сре Авг 15, 2012 3:24 am

Jean-François Thiriart – Europa sve do Vladivostoka (1992.)

Слика

Uvodni proslov: Jean Thiriart, belgijski geopolitičar, politolog, ideolog Ujedinjene Europe blizak raznim oblicima ne-marksističkog socijalizma, kasnije simpatizer Nacional-boljševizma. U ovom političkom eseju poznatog naziva,pisanog pred smrt, Thiriart objašnjava nužnost težnji prema kontinentalnoj državi te opisuje viziju svoje Europske Imperije – političke države. Thiriartova politička teorija razlikuje koncept Imperija i koncept Dominija, od kojih kod Imperije autor teži totalitarizmu, dok u potonjem teži potpunoj slobodi. Za objašnjenje koncepta Dominija i njegovog odnosa spram Imperije autor ide skroz do upotrebe neurologije i objašnjenja rada ljudskog mozga. Zanimljiva su i Thiriartova usputna ekonomska rješenja temeljena na „varijabilnom geometrijskom“ sustavu koja spominje u bilješkama.



EUROPA SVE DO VLADIVOSTOKA



Povijest i geopolitika

Povijest zna za gradove-države: Teba, Sparta, Atena, kasnije Venecija, Firenca, Milano, Genova.Danas zna za teritorijalne države: Francuska, Španjolska, Engleska, Rusija. Naposljetku otkriva kontinentalne države: kao što su Sjedinjene Američke Države, današnja Kina, jučerašnji SSSR.(1)

Današnja Europa prolazi kroz fazu transformacije. Ona mora nastaviti iz više ili manje stabilnog perioda teritorijalnih država u period kontinentalne države. Za većinu ljudi, taj prijelaz je otežan mentalitetom, da ne spominjem lijenost razmišljanja.

Iako nevelika, Sparta je imala snažnu vitalnost, s povijesne točke gledišta, bivajući prije svega vitalna u vojnom aspektu. Njezine dimenzije i resursi bili su dovoljni da uzdržava vojsku sposobnu pridobiti poštovanje svih svojih susjeda. Ovdje se približavamo osnovnom problemu vitalnosti država. Povijesni gradovi-države zamijenjeni su teritorijalnom državom. Rimsko Carstvo zamijenilo je Atenu,Spartu,Tebu. I to bez jakog truda(2). Danas povijesna vitalnost države ovisi o njenoj vojnoj vitalnosti, koja opet ovisi o njenoj ekonomskoj vitalnosti; koja nas vodi na sljedeće alternative.

Prva hipoteza: teritorijalne države prisiljene su postati sateliti kontinentalnih država. Francuska, Italija, Španjolska, Njemačka, Engleska predstavljaju tek fikcije nezavisnih država. Od davna, od 1945., sve ove zemlje postale su sateliti Sjedinjenih Američkih Država.

Druga hipoteza: ove teritorijalne države se pretvaraju u jednu kontinentalnu državu – Europu.



Povijesni neuspjeh jedne kontinentalne države – SSSR

Žalostan raspad SSSR-a se objašnjava, posebice, kao nedostatno teoretsko razumijevanje države od strane Marxa, Engelsa, Lenjina i na neki način Staljina. Već je 1984. godine moj učenik i suradnik Jose Cuadrado Costa, na temelju djela Ortege y Gasseta i mene, objavio briljantnu i proročansku studiju pod naslovom „Neadekvatnost i zastarjelost marksističko-lenjinističke teorije nacionalnosti“(3).

Što se dubine razumijevanja suštine države tiče, Jakobinci su očito bili mnogo ispred Marksista. U tom području Marx je trajno ostao vezan za romantično doba revolucije 1848. godine. Već krajem XVIII stoljeća Sieyes je pisao o načinu stvaranja „homogene“ nacionalne države. Nacionalne države koja je plod političke volje.

Drugi primjer marksističke gluposti, uzdiže se do romantizma XIX stoljeća, riječ je o ideji odumiranja države. Teško je zamisliti veću besmislicu. To je stari anarhistički san(4).

Lenjin je očuvao formalno postojanje republika. Namjerno sam napisao riječ u množini. Zbog primjene načela centralizma unutar Komunističke Partije i zbog naročitosti Staljinove ličnosti, ta fikcija ili komedija trajala je sve do 1990. godine. Slabljenje partije rezultiralo je raspadom SSSR-a duž pogrešnih linija koje korijene vuku u period između 1917.-1922. godine. Fikcija je postala stvarnost.

Godine 1917. ruski Jakobinci stvorili su Sovjetsku Republiku(skrećem Vam pozornost na jedninu). Lenjin se složio sa fikcijom Saveza Sovjetskih Republika (skrećem Vam pozornost na množinu) i tolerirao ju je. Od 1946. do 1949. godine, na vrhuncu svoje moći, Staljin je također očuvao tu pojavu „nezavisnih“ država, koje su se protezale od Poljske do Bugarske. Još jedna teorijska nerazboritost.



Politička država kao suprotnost etničkoj državi





U francuskom rječniku “Le Petit Larousse” stoji da su uvjeti za istovjetnost nekog etnosa njegov jezik i njegova kultura. Za potrebe ove analize, dat ću svoju proširenu interpretaciju ovog koncepta, reći da jedinstvo etničke države ima svoje korijene u jedinstvu rase, religije, jezika, zajedničkog karaktera, zajedničkih sjećanja, zajedničkih frustracija ili strahova.



Pojam političke države (kao otvorenog sustava koji se širi) u potpunosti je suprotan konceptu etničke države (kao zatvorenom fiksnom sustavu). Politička država je izraz volje slobodnih ljudi da grade zajedničku budućnost.

Politička država, ili preciznije rečeno politička nacionalna država – čiji sam suvremeni teoretičar, nakon Ortege-y-Gasseta (5) – omogućuje pojedincima da očuvaju svoju osobnu individualnost (molim oprostite na ovom barbarskom, grubom pleonazmu) unutar društvenih okvira.

Prije manje od dva mjeseca (6) iznio sam svoje mišljenje o važnosti koncepata Imperija i Dominija. Od 1964. nikad nisam stao s razvijanjem tog koncepta rimskog porijekla.

Za jednog političkog prijatelja koji me nazivao „Valoncem“ (to je bilo neprecizno za mene!), napisao sam, kao obično, da nisam ni Valonac, ni Flamanac, ni Nijemac, ni Belgijanac, pa čak ni Europljanin. Ja sam ja. Osoba Jean Thiriart – to je Jean Thiriart, napisao sam mu. Ne sviđa mi se uopće pojavljivanje s drugima u bilo kojoj koloni, u kojoj bi me „zapamtili“. Želim stalno sačuvati svoju sokratovsku ironiju. Pristaša totalitarizma kada se govori o Imperiji, ja postajem anarhist u sferi Dominija.

Marx i Engels nisu znali apsolutno ništa o fundamentalnoj dihtomiji Imperij/Dominij; zato su i napisali „Njemačku ideologiju“ upućenu protiv Maxa Stirnera. Stirnerova vizija Imperije (slobodan federativni izbor, pravo na odcjepljenje, itd.) uvijek će ostati utopijska i neprimjenjiva. Naprotiv, njegova vizija unutarnje slobode, u sferi Dominija, uvijek će biti zanimljiva. Ja sam Boljševik, Jakobinac, Prus, Staljinist, gdjegod se govori o Imperiji i njezinoj građanskoj disciplini, ali moj ukus i intelektualni interesi u vezi mog privatnog života, mog života u okviru Dominija, idu od Odiseja, prvaka u imitaciji cinika, do Diogena koji u odgovoru na pitanje:“Možete li vidjeti bilo kog dobrog čovjeka u Grčkoj?“, - odgovora „Nigdje; ali vidim neke dobre momke u Lakoniji(Sparta)“.

Poznato je da su se Diogen i drugi cinici divili spartanskom sustavu jer su Spartanci bili sljedbenici discipline i skromnosti, i neprijatelji luksuza i lijenosti. Dakle, kao Dijagora, ja sam protiv religije. U privatnoj sferi, naravno! Svakako, poznat sam glasnik ujedinjene Europe od Dublina sve do Vladivostoka (7). Ali ta ujedinjena Europa, koju opisujem i zazivam, povezana je sa sferom Imperije. I prema mom mišljenju taj Imperij mora biti moćan, dinamičan, nemilosrdan – kako bi bio učinkovit. Što se tiče osobnosti, ona je povezana s kategorijom Dominija. Moja kulturalna osobnost zabranjuje mi da biram među kategorijama. To je jedinstveno, kao što je jedinstven moj genetski kod. Biološki, svaka osoba je utjelovljenje jedinstvenog koda. On je jedan. U području kulture – glazbe, arhitekture, književnosti, slikarstva i slično – potražujem za sebe status čvrstog individualiste. U političkoj državi ne može biti „manjina“, jer se ona odnosi samo na individualnosti, dok se kolektivitet odnosi na Imperij. Te veze predstavljaju ograničenja, koja sam već ranije spomenuo.



Sadašnje nesreće: federalizam, konfederalizam

Čim se u koncept izgradnje države uvede dvostruki koncept „Imperij-Dominij“, izopačena rješenja poput federalizma ili još gore od toga, konfederalizma, gube bilo kakav značaj i svrhu. Ne mogu se suzdržati a da ne citiram ovdje američkog autora, kog znam samo po jednom njegovom citatu – ali jako važnom citatu: „ Svaka skupina ljudi, bez obzira na njihov broj i međusobnu sličnost, bez obzira na stupanj njihove snage u procjenjivanju vlastitih mišljenja – svaka skupina završava lomljenjem na manje skupine držeći se različitih varijanta istog mišljenja; u tim podskupinama se pak pojavljuju nove podskupine, i tako dalje, sve od posljednje granice takve podjele - do pojedinca“. Ove riječi je napisao Adam Ostwald, autor knjige pod nazivom „Ljudsko društvo“.

Anarhisti XIX stoljeća i mnogi drugi, uključujući Proudhona, ustrajali su u debeloj pogrešci vjerujući da sukobi i tenzije unutar VELIKIH skupina mogu gotovo nestati, pronalazeći sebi rješenje u MALIM skupinama. To je društvena harmonija XIX stoljeća – harmonija malih skupina, suprotstavljenih užasu i nepodnošljivoj dominaciji velike skupine. Čak je i Lenjin izmislio povijesnu besmislicu u okviru apsurdnog koncepta „Sve dobro radi skladna mala skupina“ – što ga je kasnije natjeralo da piše o odumiranju države, te da želi to predvidjeti.



Europa sve do Vladivostoka: minimalna veličina

Nacionalna država, u želji da bude nezavisna, primorana je imati odgovarajuća vojna sredstva. Posjedovanje ovih sredstava ovisi o demografiji, autarkiji sirovina, i industrijskoj moći države. Između Islanda i Vladivostoka mi možemo ujediniti 800 milijuna ljudi(barem zbog održavanja ravnoteže s 1,200 milijuna Kineza) i pronaći u sibirskom tlu sve što je potrebno da se zadovolje energetski i strateški zahtjevi. Tvrdim da je, iz ekonomskog stajališta, Sibir pokrajina Europske imperije koja je najnužnija za njenu održivost.

Veliki savez visoko industrijalizirane i tehnološki vodeće Zapadne Europe sa Sibirskom Europom, raspolaže sa gotovo neiscrpnim robnim rezervama, omogućit će stvaranje najmoćnije republikanske Imperije, o kojoj nitko neće odlučivati, nego će se sa njom nagoditi.



Ograničenja nametnuta od Europske imperije

Ta država je jedinstvo. Ne želi znati i patiti od horizontalnih podjela(regionalne autonomije), ili vertikalnih podjela(društvenih klasa)(8). Njezino glavno načelo tvori jedinstveno državljanstvo, u bilo kom mjestu Europske imperije, građanin ima pravo birati, biti biran i raditi. On može potpuno slobodno promijeniti svoje prebivalište i svoj posao. Njegova stručna sprema se priznaje preko cijele Imperije: doktor koji je stekao diplomu u Madridu, bez ikakvih ograničenja može raditi u St.Petersburgu. Svaki regionalni korporativizam je isključen.

Separacija bilo kog dijela teritorija je isključena na temelju glavnog načela, postulata. Opet će se koristiti jakobinsko načelo:“Republika je jedinstvena i NEDJELJIVA“. Nije preporučljivo ponoviti Lenjinovu pogrešku o „pravu naroda na samoodređenje“. „Regija“ ili bivša nacionalna država ulazi u republiku zauvijek. Jedinstvo te države je nepovratno učvršćeno ustavnim pravom.

Naprotiv, ova Imperija se može širiti, ne kroz „napade“, nego pripajanjem onih koji se želi pridružiti. Vojska je popularna i integrirana. Vojna kasta ne može uživati bilo kakav monopol ili privilegije pod izlikom profesionalnosti. Ova vojska mora biti u potpunosti podređena političkoj vlasti. U prvih 25-50 godina postojanja, ta integrirana vojska, posebnu će pozornost posvetiti tome da novaci iz različitih regija Imperije služe zajedno. Nije nužno potrebno, postojanje hrvatskih pukovnija ili francuskih divizija ili njemačkih ili ruskih armija.

Postoji jedna jedinstvena valuta. Posjedovanje stranih deviza ili njihovog korištenja kao sredstva plaćanja je kažnjivo. Zar to nije ponižavajuće, sramotno, da je danas moguće ići u Rusiju, samo se opskrbivši sa dolarima? To je doista ponižavajuće i za turiste iz Zapadne Europe, a i za Ruse. To je simbol našeg zajedničkog pada: Zapadni Europljani kolonizirani su od 1945, Istočni Europljani su balkanizirani i kolonizirani od 1990. Bilo bi pravilnije platiti hotel u Moskvi europskom valutom, umjesto stranim dolarima. Engleski bi trebao biti zajednički jezik (9). Nisam napisao „američki“. U tom se sastoji moj pragmatični, neizbježan izbor. Koncept jedinstvenog zakona je jedan od temeljnih principa te Imperije. Građanski zakoni, kriminalni zakoni, radni zakoni, komercijalni zakon su jednaki. Interpretacije i primjena zakona su jednaki posvuda.



Dominij i njegova ograničenja

Svatko zna izreku da sloboda jedne osobe završava tamo, gdje sloboda druge osobe počinje. U prethodnom članku (6) ukazao sam na opća područja Imperije, ona u kojima unitarna republika „…nikada ne pada“. Što se Dominija tiče, on pretpostavlja neograničenu slobodu izbora, raspolaganje svim personalnim slobodama koje ne štete Imperiji.

Ove slobode su odobrene u okviru privatnog života. U starim (istrošenim, bolesnim) političkim sustavima i režimima, osjećaji, emocije, strahovi od privatnog života će neizbježno pokušati ući – previše često, nažalost – u politički život. Imperij treba ostati razrađeno područje, strukturirano i upravljano samo od neo-korteksa. Da bi se razumjelo ponašanje jedne osobe, potrebno je proučiti mehanizme mozga (10). Ovdje ću ponoviti moju omiljenu šalu o sebi:“…ja nemam dušu. Imam mozak“. Zapravo, kao i svaki drugi pojedinac, imam tri mozga, i to: -orginarni korteks, najstariji (stari omotač mozga), koji nam omoguće da hodamo, penjemo se, pužemo ili vrtimo košarkašku loptu; - srednji mozak (mezo-korteks), koji sadrži sav moj „programirani“ emocijalni software, nužan za preživljavanje. Sergej Čakotin, Pavlovljev učenik, davno je opisao te osjećaje i strasti. Opstanak pojedinca proizvodi impuls za borbu i prehranu; tj. očuvanje vrste – seksualnom i roditeljskom(asocijativnom) sklonošću. I na kraju najmoderniji od naša tri „programa održavanja“ jest neo-korteks, taj veličanstveni alat ljudskog bića. Nedovoljno korišten alat. Drevni omotač mozga je star već 200 milijuna godina. Neo-korteks je formiran tek prije milijun godina.

Bastide je u svojoj 328 stranica dugoj disertaciji, spomenuo Sieyesov rukopis „O mozgu i instinktima“. Davno prije mene, Sieyes je bio iznenađen i ljutit zbog pseudo-demonstracija u političkom jeziku. Ako i ja namećem ovu digresiju čitatelju, to samo pokazuje da vrlo velik dio ogorčenih, agresivnih političkih govora proizlazi iz našeg super-emocionalnog srednjeg mozga. Dobra studija političkih govora moguća je samo kada znamo radni mehanizam ljudskog mozga. U ovom slučaju lako je otkriti razlog introverzija, mržnju prema nečemu. To postaje jednostavan klinički problem objašnjen fiziologijom mozga. Dugi niz godina nosio sam se sa „piscima“ koji opisuju politiku kroz odraz „mezo-kortikalnog“ ponašanja (strast, emocija, impuls, frustracija, strah, odbijanje), dok sam se ja svim svojim snagama trudio opisati „neo-kortikalnu“ Republiku… sic!

Jedan od mojih kritičara nazvao me„racionalnim hladnim čudovištem“. Slažem se sa njime, i preferiram to stanje prema stanju „iracionalnog bakusovskog (np.rimski bog Bakus) čudovišta“, toliko ljubljenog od strane post-nietzscheovskih bitanga. Dosljedno preporučujem obrazovanom čitatelju, koji je zainteresiran za politiku, da se upozna s radovima Paula D. MacLeana.

Apsurdnost pseudo-racionalnih političkih govora koji glume uvjerljivost ( odvjetnik nagovara, znanstvenik dokazuje), jasno je vidljiva iz ovog izvješća Marca Jeanneroda: „...neizravan karakter odnosa između subjekta i vanjskog svijeta. Subjekt stvara sebi svoj vlastiti prikaz svijeta, i taj prikaz vodi njegove akcije. U toj perspektivi, akcija nije odgovor na bilo koju vanjsku SITUACIJU, kao posljedicu ili produkt tog partikularnog PRIKAZA.

Svako primitivno i uzaludno brbljanje o „etnosu“ vrlo je jednostavno objasniti kroz pojam (fikcionalnog) prikaza odbačene stvarnosti (proizvodnje stvarnosti). Odbacivanje stvarnosti, potreba za dnevnim sanjarenjem. Za osobu koja je primila krutu znanstvenu edukaciju, politika i njezin govor predstavljaju očit apsurd. Ljudi bacaju jedan drugom u lice produkte i fikcije osobnih neprijateljstava, odbijajući prihvatiti te situacije…

No, vratit ćemo se na MacLeonove tri vrste mozga. Kada razmatramo orbite satelita, putanje svemirskih sondi, izdržljivost čelika, optičke korekcije foto leća, mi koristimo samo naš neo-korteks.

Tijekom svađe između vozača, koja završava u tučnjavi, mi koristimo takozvane reaktivne(arheo-korteks) i emocionalne (mezo-korteks) moždane mehanizme i ponašamo se kao sisavci i reptili. U tučnjavi između vozača, agresivni impulsi preuzimaju vodstvo, postupno potiskujući reguliranu funkciju neo-korteksa. Seksualne sklonosti, ponekad nepodnošljive, prisilit će nas da poželimo maloljetnu kćer susjeda.

Svaka osoba uvijek funkcionira pomoću tog dvostrukog „programa“: programa impulsa-strasti-opipa-emocija, i programa apsolutno racionalnog razmišljanja. Ova digresija je bila nužna kao prijelaz na pitanje narodne uprave.

Religija se odnosi na područje Dominija. To je privatna vrsta aktivnosti, koja ne bi trebala uopće imati nikakvu mogućnost utjecaja na javni život ( pogledati kako su „Islamisti“ izazvali vlast u Jugoslaviji). Smiješno je smatrati da bi se religija trebala miješati u razuman politički život unutar Imperije. Upravo zbog zanemarivanja tog principa, zlokobni i glupi pokolji dogodili su se u Libanonu, Palestini, Armeniji Jugoslaviji i Moldaviji.

Oni koji miješaju religiju sa politikom su sadašnji „naučenjaci vještica“. Kriminalac je onaj, koji je stvorio ovaj uvjet napetih odnosa, no, s povijesnog stajališta, kriminalac je onaj, koji okreće svoje oči od činjenice da religijska strast može biti iskorištena u političkom kontekstu.

U svjetovnom Imperiju Ujedinjenih republika Europe, religijske slobode bit će dopuštene (radije bi napisao „priznate“) u okviru Dominija, i nemilosrdno potisnute pri prvom pokušaju upletanja u područje koje pripada Imperiju. Bestidni i zabludjeli rasisti skovali su tezu etno-diferencijacije (sic) i „etno-kulturnih identiteta“ (re-sic). Kao rezultat toga, pravi ratovi su izbili u Moldaviji, Jugoslaviji, na Kavkazu – ratovi vođeni od strane običnih kriminalaca, ili, preciznosti radi, od gangstera.

Osim razbojstva, prostitucije, kockanja, narko-prometa, kriminalci i razbojnici najmanje već dvadeset godina pokazuju zanimanje čak i za pitanje „potlačenih manjina“.

Tim vjerskim i etno-diferencijalnim glupostima vješto manipuliraju prije svega šarlatani, a onda gangsteri– te takozvane gluposti, koje se oslanjaju na beznađe s automatskom puškom u rukama, bacit će nas tako nisko da ćemo se pretvoriti u „tisuće plemena Nove Gvineje“, lovce na glave. Ukratko, ja ću reći da Dominij predstavlja gotovo nekontroliranu slobodu mišljenja (čak i najglupljih), ali Imperij Ujedinjenih svjetovnih republika nikad, čak ni na trenutak, neće pristati na slobodu tipa „radi sve što želiš“. Od 1945. godine povijest nas uči na jasnim i krvavim primjerima ono što se NEBI trebalo činiti. Što se ne bi smjelo događati sutra.



Kad bolesna Moskva traži pomoć od „starih ruku“

Jednostavno je ludo, što se događa u Rusiji u posljednje dvije godine. Gospodarstvo se treba liberalizirati korak po korak, od dna (11) do vrha, ostajući u svakoj fazi 2-3 godine. Umjesto toga, u Moskvi se primaju najgori avanturisti međunarodnih financija. Jeftina prodaja rezultata rada tri generacije sovjetskih građana je otvorena. Morski psi s Wall Streeta počinju pretjerano pokazivati interes za ekonomiju bivšeg SSSR-a. On ne bi trebao oslabiti svoje političke matice, pristati na razdvajanje svojih naroda, čak i ako je Lenjin, u svojoj političkoj nepismenosti (nasljeđe rastućeg marksizma 1848.) priznao (vrlo hipokritski i vrlo neoprezno) „pravo na samoodređenje“. Politička i vojna podjela SSSR-a jest, i uvijek će ostati, neoprostiva povijesna pogreška. Koban i neponištiv događaj. Centrifugalne sile će uništiti u pet godina što centripetalne sile stvaraju kroz četiri ili pet stoljeća.

U početku bi bilo poželjno da ispune trgovine sa kobasicama i kruhom, favorizirati stvaranje milion malih privrednih poduzeća ( veličine do 50 radnika). Istovremeno je potrebno jačati političku represiju PROTIV svih „boraca“ za separaciju, nezavisnost i autonomiju.

Drugi primjer suicidalnog ponašanja novih ruskih vođa su njihovi „izleti“ u Washington umjesto da dogovore primanje ekonomske pomoći od Zapadne Europe. S povijesnog i geopolitičkog stajališta, Sjedinjene Američke Države su poseban neprijatelj SSSR-a. Povijesna strategija SAD-a je odvojiti Europu i podijeliti SSSR. Kroz četiri stoljeća Engleska je provodila istu politiku protiv španjolskih kraljeva, protiv Francuske i Njemačke.

Danas je Engleska prepustila mjesto SAD-u. No tek jučer je neumorno ciljala na destrukciju glavnih kontinentalnih sila, sposobnih da ujedine europski kontinent u federaciju: španjolskih Habzburga, Bonapartea, Wilhelma II, Hitlera.



„Usamljena“ Rusija je budući „Brazil u snijegu“

Podjela SSSR-a je nepovratna. „Velika Rusija“ je ostavljena bez šansi da bude velika sila. „Usamljena Rusija“ je zemlja bez budućnosti, jednako kao Njemačka od 1945. i Francuska od 1962. godine. S povijesnog gledišta Njemačka je lišena bilo kakvog značaja 1945. godine. Iako je danas velika industrijska sila, ona je u potpunosti pasivna, apsolutno neutjecajna na međunarodnoj sceni(12). Da – prošlo je već 47 godina, otkad Njemačka nema vanjske politike. Samo po sebi, to nije toliko loše po europsko jedinstvo. Nacionalistička histerija uzrokovala je mnogo zla po Europi: dva samoubilačka rata – 1914. i 1939. godine.

Ako neki sanjari još uvijek sanjaju da će Rusija opet postati „Velika Rusija“, prvoklasna sila, neka znaju od samog početka da Washington ima još mnogo oružja na raspolaganju. Washington je cinično igrao na kartu Bagdada protiv Teherana, i onda kartu Riyadha, i tada sa svojim pratiteljima Damaskom i Kairom, protiv Bagdada. Washington ima još mnogo noževa na skladištu, koji će u slučaju potrebe, završiti podjelu SSSR-a, i tada krenuti u podjelu same Rusije.

Ako je potrebno, Washington će bez ikakve sumnje zaigrati protiv Moskve kartu Pekinga ili kartu islamskog svijeta (od Pakistana do Maroka). Danas su Francuska, Engleska, Njemačka povijesne fikcije nezavisnih država, parodija istih. Sve takozvane „velike“ zemlje nemaju više vanjske politike. Irački rat je pokazao da Washington treba Francusku i Englesku samo kao dobavljača „senegalskog vretena“.



BILJEŠKE

(1) (1) Od 1981.-1985. objavio sam nekoliko radova (neki od njih su prevedeni na ruski), unaprjeđujući teoretsku mogućnosti ujedinjenja Europe od Istoka prema Zapadu kroz ponavljanje povijesnog tzv. „makedonskog scenarija“… Od 338. do pobune u Galijeli, na Heroneji, Filip Makedonski zapravo je uspio ujediniti Grčku. U tim djelima argumentacija je otišla u pravcu ideološko-vojne metode ujedinjenja Europe u smjeru od Vladivostoka do Dublina. Kineski kontinent je ujedinjen prije 22 stoljeća od strane izvanrednog političara Xin Shi Huang-a (ili Shi Huangdi-a, prvog kineskog cara). Dinastija Xin, stvorila je jedinstvenu centraliziranu državu, birokratsko vodstvo, podređenost feudalcima. Izgradila Veliki kineski zid.

Događaji koji će slijediti prisiljavaju nas da zaboravimo strah od sovjetske armije i vješto izdržavamo gađenje prema komunizmu. U 1992. godini „Makedonska“ solucija već se pokazala neodgovarajućom u usporedbi sa periodom od 1982.-1984. Danas trebamo razraditi koncept povratka cijelog sovjetskog teritorija kroz izgradnju Velike Europe, formulirati ga, i hitno težiti njegovoj realizaciji.

Djetinjasti, anti-povijesni koncept „Zajednice neovisnih država“, predložen od strane naivnog Gorbačova, nije imao ni najmanje šanse za uspjeh. To je mrtvo rođeno dijete. Njegova semantička apsurdnost je očita: Zajednica nezavisnih (sic)…; isto tako bi se moglo govoriti o posvećenom katoličkom paru koji prakticira slobodnu ljubav.

(2) Rim je bio POLITIČKA DRŽAVA koja je težila proširenju svojih granica. Takvi nisu bili, na teorijskom planu, gradovi Sparta, Atena i Teba, koji su sa svojim konceptom, osuđenim na paralizu, „imanentnim i vječnim gradom-državom“. Otprilike 2000 godina kasnije Prusija bi također postala politička država koja se širi. Međutim takva ekspanzija nužno ne znači osvajanje. Teoretski i konkretan primjer za to. U vrijeme od 1950.-1955., u punom zamahu hladnog rata, Sjedinjene Američke Države nude nam političku integraciju Zapadne Europe u poštenu i iskrenu „Atlantsku“ strukturu, bili bismo svjedoci rođenja Atlantske Republike, od San Francisca do Venecije i od Los Angelesa od Lubecka. Navodim ovaj primjer da čitatelj može razlikovati uobičajen porobljivački imperijalizam od integracijskog imperijalizma. Takvu očitu sposobnost ekspanzije također treba imati Jedinstvena Europska Republika. Svi moji geopolitički koncepti zahtijevaju nužnost očuvanja vitalne nacionalne države. Koristit ću geopolitiku sa svrhom stvaranja koncepta i opisa vitalnosti Republike. Ja nisam geopolitički teoretičar, a Haushofer i Spykam su bili među njezinim ideolozima. Obojica su loše prikriveni imperijalisti. Razlika između teoretičara i ideologa je ogromna. Haushofer je samo racionalizirao svoj životinjski pan-germanizam. Njegov koncept bloka „Berlin-Moskva-Tokijo“ nije više od racionalne maske njegove pan-germanske fikcije. Što se tiče SAD-a, to se odnosi na njihov „Manifest Destiny“. On je ideološki, mesijansko geopolitički, rođen iz mašte, uzrokovan redovitim čitanjem paranoidne literature i napadima kroz biblijske tekstove. Weinberg navodi izražajne naslove poglavlja ove povijesne paranoje: „geografska predodređenost“, „misija regeneracije“, „neizbježna sudbina“, „međunarodna policijska sila“. Psiholozi i psihijatri će svakako tamo naći hramu za razmišljanje i zabavu. Moj geopolitički koncept je potpuno drugačiji. Rekao bih da je industrijski i tehnološki napredak svojstven SAD-u mora ili može stvoriti takvu situaciju, kada će SAD razumno i pošteno upravljati kontinentalnom državom od Aljaske do Patagonije. Umjesto provokativnih „šetnji“ njihove flote po kineskom i mediteranskom moru. Ideološke geopolitičke teorije djeluju u smislu podređivanja i/ili eksploatacije, dok se teoretska geopolitika „u svom čistom stanju“ bavi razvojem i izgradnjom vitalnih država.

(3) (3) Jose Cuadrado Costa “Insuffisance et depassement du concept marxiste-leniniste de nationalite”, October 1984, in “Conscience Europeenne” n.9, Charleroi Belgique. (Concept of “nationality” in Marx, Engels, Lenin, Stalin, Ortega-y-Gasset and Jean Thiriart). It exists in Spanish, French and Russian language.

(4) (4) Potrebno je kritički čitati ovo djelo Daniela Guerina ("L'Anarchisme", Poche Gallimard). Sve besmislice romantizma XIX stoljeća su prisutne. Teško je pronaći nekog naivnijeg i prostodušnijeg od Proudhona. On opisuje idiličan svijet, svijet „federacija unutar federacija“. On nije očekivao ratove u Moldaviji, Hrvatskoj, Armeniji s ciljem brutalnih destrukcija „manjine manjina“. I sa samo jedim potezom automatske puške!

(5) (5) Jose Ortega-y-Gasset “La Revolte des Masses”, Editions Stock 1961; Jose Ortega-y-Gasset “La vocation de la Jeune Europe”, Revue de la S.S. Universitaire “LA JEUNE EUROPE” Berlin 1942, Cahier 8.

(6) (6) Jean Thiriart “EUROPE: I’Etat-Nation Politique”, revue “Nationalisme et Republique” n.8, juin 1992 25, Cours Foch 13640, La Roque d’Antheron (France)

(7) Već više od četvrt stoljeća razvijam koncept Europe kao:(a) jedinstvene države (b) europskih nacija. General De Gaulle htio je jaku (i ujedinjenu) Francusku u bolesnoj (konfederalnoj) Europi. Europa mu se nije sviđala kao takva. Jednako kao i Maurras, zatekao se u slijepoj ulici. 1965. godine njemački pisac Heinz Kubi napao me zbog davne prognoze Velike Njemačke, kojoj sam i ja navodno pripadao. Kubi piše: L’Europe: une nation? (Europa:jedna nacija?). Paradoks političkog krajolika Zapadne Europe je taj da isti ljudi najnetolerantniji jedni prema drugima (o europskom pitanju: gollisti-konfederalisti i thiriaristi-unionisti - J.Th.) imaju isti pojam države. Za De Gaullea je bilo nezamislio da bi država mogla i trebala biti nešto različito od nacionalne države, kad je nacija jedini zakoniti temelj politike. Isti koncept je dominantan kod jedne frakcije europske opozicije, (“Jeune Europe ” – J.Th.). Ova potonja želi napustiti nacionalni okvir, ali ne može ponuditi bilo koju drugu vrstu države osim nacionalnu. Dakle, oni žele zamijeniti sadašnje države sa Europskom nacionalnom državom. Njihov san je europska nacija, i nije slučajno, da se po tom pitanju oni slažu s prorocima "Velike Njemačke" i ostalim fašistima iz prošlosti." See ” PROVOKATION EUROPA “, Kiepenheuer und Witsch, Koln-Berlin, 1965. French translation: ” Defi a l’Europe “, Seuil, 1967.

Poraz rasističke "Velike Njemačke" i sam sam predobro naučio, tokom i nakon rata, u godinama pritvora. Izvukao sam iz njega korisnu lekciju da se rasno ujedinjena država (Hitlerova) ne može proširiti bez konstantnih ratova. Stoga sam u mračnoj ćeliji razvijao koncept ekspanzionističke političke (ne rasne) ujedinjene države. Uzeo sam i razvio koncepte od Sieyesa i Ortega-y-Gasseta, koncept političke nacije treba biti "zaokružen" u višoj sudbini, europskoj sudbini.

(8)Na sjednici 7. rujna 1789. godine, opat Sieyes jasno je i nedvosmisleno rekao navedeno i ponovio:“Suverena je samo Nacija. Nacija nema ni duhovni stalež, ni klase ni grupe. Suverenitet ne može biti podijeljen i prenešen“. See Colette Clavreuil “L’influence de la theorie d’Emmannuel Sieyes sur les origines de la representation en droit public”, doctoral dissertations, Université de Paris, 1982. ; Jean-Denis Bredin “Sieyes, la clé de la Revolution française”, Editions de Fallois, Paris 1988; Paul Bastid “Sieyes et sa pensée” re-ed. Hachette 1970.



Nitko nije mogao formulirati koncept Jedinstvene države bolje od Sieyesa. Što se mene tiče, ja prenosim taj koncept ujedinjene i nedjeljive republike na moja razmišljanja o stvaranju Imperijalne republike od Dublina do Vladivostoka. Kao i Sieyes, bolestan sam više od tih federativnih teorija, izvora prijetnji građanskim ratovima, izvora teritorijalnih razgraničenja.



(9) Za znanstveno obrazovanu osobu, svi naši jezici su preslabi, nerazgovjetni, zastarjelo sredstvo izražavanja. Znanstveni jezik je nedvosmislen, književni jezik je uvijek dvosmislen. Iz tog razloga "pisci" se ne izražavaju jasno u sociologiji i politici. Pogledajte kapitalan rad Louisa Rougiera “La metaphysique et le langage”, Denoel 1973.

Zapravo u cijelom svijetu engleski je već neizbježno zajednički jezik znanosti i tehnologije. Pariški Institut Pasteur ne objavljuje više ništa na francuskom. Svi njihovi radovi su izdani samo na engleskom.



(10) Paul D. Mac Lean “Les trois cerveaux de l’homme”, Robert Laffont 1990 (French translation); Arthur Koestler “Le cheval dans la locomotive ou le paradoxe humain”, Caiman-Levy 1968; see Chapter XVI “Les trois cerveaux”. Koestler se obraća mnogim obrazovanim čitateljima. MacLean piše za čitatelja koji je dobro upoznat s moždanom neuropsihologijom.

Sergey Chakotin “Le viol des foules par la propagande politique”, Gallimard 1952.Čakotin je učenik i sljedbenik Pavlova. Njegovo "Nasilje nad gomilom", je kapitalno djelo neophodno za one, koji žele prodrijeti dublje u dato pitanje.

Otto Klineberg “Psychologie Sociale”, Presses Universitaires de France 1967.

Jose M.R. Delgado “Le conditionnement du cerveau et la liberte de L’esprit” Charles Dessart, Bruxelles 1972 (French translation).

Jean-Didier Vincent “Biologie des Passions”, Seuil 1986.

Marc Jeannerod “Le cerveau-machine”, Fayard 1986. Guy Lazorthes “Le cerveau et l’esprit – Complexité et malleabilité “, Flammarion 1982.



(11) Jean Thiriart et Rene Dastier (1962-1965) ” Principes d’Economie Communautaire “, 170 pages (various ed. by Luc Michel, 1986). Sveobuhvatno djelo o socio-ekonomskim teorijama od Jeana Thiriarta. (Socijalizam ne europskoj razini:komunitarizam). Tu je i kratko objašnjenje te doktrine u malom svesku od 42 stranice.



Sadašnji ruski režim izvršava liberalizaciju ekonomije u najopasnijem smjeru. Prvo su tražili pomoć međunarnodnih financijskih morskih pasa, što je posljednja stvar koju treba učiniti. A Jeljcin je to učinio, pokazavši time da je nestručnjak, osoba bez ikakvog znanja, kako u području ekonomije tako i u području povijesti.



Bilo bi mnogo ispravnije (a) odmah liberalizirati sva poduzeća sa radnom snagom do 50 radnika; (b) u 2-3 godine liberalizirati poduzeća sa radnom snagom od 50-500 radnika. Bilo bi potrebno da se ide odozdo prema gore, od skore liberalizacije vrlo malih poduzeća do onih velike važnosti kroz 6-8 godina. Slobodno poduzetništvo stimulira rad. Nemoguće je reći isto za špekulativne međunarodne financije, koje gledaju samo za svoju izravnu korist. Ovdje nećemo opisivati široku granicu između industrijskog kapitalizma (Ford, Renault,Citroen) i špekulativnog bankarskog kapitalizma(Međunarodni Monetarni Fond). Tisuće stranica ekonomskih istraživanja Dastiera i Thiriarta(1962.-1965.) su posvećene toj temi. Znatno pojednostavnjujući, moglo bi se reći da komunitarizam znači potpuno slobodnu ekonomiju za poduzeća s obujmom zaposlenika do 50 radina, reguliranu ekonomiju za one s više od 500, kontroliranu za one s više od 5000, i državu ekonomiju za one s više od 50,000. To je "varijabilni geometrijski" sustav, na pola puta između industrijskog kapitalizma i klasičnog socijalizma.



(12) Moderna Njemačka je ekonomski div, s jedne strane, i politički patuljak, s druge. To je zemlja povijesno kastrirana od 1945. godine. Sadašnja Njemačka je jedna od eksploatacijskih zona kozmopolitske ekonomije temeljene na Wall Streetu.

List je briljantno pokazao razliku između kozmopolitske i političke ekonomije. Polazeći od te razlike, Thiriart je izgradio teoriju ekonomije moći suprotstavljene američkoj ekonomiji usmjerenoj na profit. Postoji odlična analiza Listovih ideja od strane američkog autora Edwarda Meada Earla (Edward Mead Earl in “Makers of Modern Strategy”, Princeton University 1943). Godine 1980. izdavačka kuća Berger-Levrault izdala je to djelo u francuskom prijevodu pod naslovom Les maitres de la strategie” (Chapitre 6: “Adam Smith,)

http://euroazijskahrvatska.mojblog.hr/p ... 33499.html
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Нед Дец 02, 2012 2:28 pm

Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Пон Дец 03, 2012 8:24 am

Слика
Зенит - број 10. - децембар 1921. године
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Уто Дец 18, 2012 2:16 am

Arno Gujon dobitnik nagrade ‘‘Najplemenitiji podvig godine‘‘
Izvor: KIM |
Francuz, Arno Gujon je jedan od dobitnika specijalne nagrade „Najplemenitiji podvig godine” koji kompanija „Novosti“ već pola veka dodeljuje hrabrim plemenitim ljudima čija ljudskost ne posustaje pred mukama, nedaćama i nepravdama.

Слика

Na svečanosti koja je održana danas u Skupštini grada Beograda, prisustvovao je patrijarh srpski Irinej i brojne uvažene ličnosti kulturnog i političkog života Srbije. Ove godine nagradu za plemenitost dobilo je 20 hrabrih ljudi, a zlatna plaketa za „Najlplemenitiji podvig godine“ pripala je Emiru Kusturici za izgradnju Andrić grada.

Ove godine, specijalna plaketa zasluženo je otišla i u ruke jednog Francuza. Čoveka koji već 8 godina humanitarnim radom obezbeđuje bezbrižan i srećan život Srba na Kosovu.

Za pomoć srpskom narodu Eparhija raško-prizrenska je u junu ove godine odlikovala Arnoa medaljom kralja Stefana Dečanskog. Želja mu je da aktivnosti organizacije čije je sedište u Francuskoj, prenese na sve evropske zemlje, jer smatra da problem Srba na Kosovu nije samo srpski već i evropski problem. U Francuskoj izdaje i tromesečni bilten u kome donatore i javnost izveštava o aktivnostima i situaciji na Kosovu.

Priznanje za „Najplemenitiji podvig godine“ Arno je posvetio donatorima iz Francuske koji nisu zaboravili staro francusko-srpsko prijateljstvo, ali i Srbima sa Kosova i Metohije koji su, kako je kazao primer hrabrosti i dostojanstva za sve, kako Srbe tako i Francuze. Nakon svečane dodele priznanja Arnou su se lično zahvalili u ime srpskog naroda Aleksandar Vulin, Emir Kusturica, Rada Đuričin, Bora Đorđević i brojni građani.

Arno Gujon (27), imao je svega 18 godina kada je na vestima video užas i strahote martovskog pogroma na Kosovu 2004. godine. Sa dve godine starijim bratom Beretranom osnovao je NVO „Solidarnost za Kosovo“ koja danas okuplja u Francuskoj 30 volontera i 6000 donatora, koji pomažu rad asocijacije. Do sada je bio skoro 40 puta na Kosovu, dovezao 23 konvoja humanitarne pomoći za narodne kuhinje, srpske škole, sportske klubove, usamljene, zaboravljene i siromašne. Vrednost dosadašnje pomoći prelazi milion i sto pedeset hiljada evra. Samo u 2012. godini Arno Gujon je obezbedio 40 tona hrane za narodne kuhinje, letovanje 40-tak srpskih mališana u Herceg Novom i renoviranje srpske škole „Bora Stanković“ u selu Straža nadomak Gnjilana. Poslednji projekat je omogućio i zapošljavanja, jer je angažovao i platio srpske izvođače da rade na renoviranju škole.

Krajem decembra Arno ponovo kreće na Kosovo u pratnji božićnog konvoja, koji je u proteklih osam godina postao tradicija, kao i njegov boravak na Kosovu tokom novogodišnjih praznika.

Vremenom se cela porodica Gujon uključila u plemenitu misiju mladog Francuza koji se pre tri meseca preselio u Beograd i upisao master na Fakultetu političkih nauka, kako bi usavršio srpski jezik.

Pre dve i po godine, tokom boravka u Republici Srpskoj, gde je bio angažovan na jednom francuskom projektu iz oblasti ekologije, upoznao je Ivanu Gajić, poreklom iz okoline Zvornika, koja je rođena I živi u Francuskoj. Verili su se ove godine u manastiru Gračanica.

http://www.radiokim.net/vesti/arno-gujo ... odine.html
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Нед Дец 23, 2012 2:33 am

Слика
Доле пише "Русија је такође Европа"
Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

Re: ЕВРОПА НАЦИЈА

Порукаод talican » Сре Дец 26, 2012 3:23 am

Корисников грб
talican
 
Поруке: 8074
Придружен: Уто Мај 04, 2010 12:53 am
Место: somewhere under thunder

ПретходниСледећа

Повратак на СТРАТЕГИЈЕ - Висока политика, идеје, идеологије

Ко је на вези

Корисника прегледа овај форум: Нема регистрованих корисника и 5 госта